Natječaj koji traži putovnicu vašeg proizvoda

Europska komisija objavila je 9. rujna 2026. tekst o javnoj nabavi u kojem se izrijekom spominje digitalna putovnica proizvoda. COM(2026) 590 final zamijenio bi tri direktive o javnoj nabavi iz 2014. jednom izravno primjenjivom uredbom, a na tri različita mjesta putovnicu tretira kao nešto što javni naručitelj može tražiti od dobavljača.

Riječ je o prijedlogu. Upućen je Europskom parlamentu i Vijeću, izvjestitelj još nije imenovan, a datum primjene nije određen. Ništa u njemu danas nikoga ni na što ne obvezuje. Ono što pokazuje jest kamo putovnica ide: iz dokumentacije o sukladnosti u dokumentaciju o nabavi.

Javni naručitelj može tražiti vašu izjavu o sukladnosti putem putovnice

Članak 92. predloženog akta o javnoj nabavi nosi naslov „Dokazna sredstva za zahtjeve koji se odnose na proizvode”. Njegov prvi stavak glasi:

Javni naručitelji mogu zahtijevati da gospodarski subjekti dostave izjavu o sukladnosti ili izjavu o svojstvima i sukladnosti proizvoda putem digitalne putovnice za proizvode u skladu s Uredbom (EU) 2024/1781 ili, ako ona još ne postoji, drugim jednakovrijednim elektroničkim sredstvima kao dokaz sukladnosti ili usklađenosti sa zahtjevima ili kriterijima utvrđenima u specifikacijama, kriterijima za odabir ponude ili uvjetima izvršenja ugovora.

„Mogu”, a ne „moraju”. Naručitelj koji primijeni članak 92. stavak 1. to bi činio po vlastitom izboru, a ista rečenica dobavljaču bez putovnice dopušta da isto dokaže drugim elektroničkim sredstvima. No pogledajte što se od putovnice traži da nosi: izjavu o sukladnosti ili izjavu o svojstvima i sukladnosti, kao dokaz u odnosu na specifikacije, kriterije za odabir ponude i uvjete izvršenja ugovora. To su tri mjesta u natječaju na kojima dobavljač pobjeđuje ili gubi.

Svaki dosadašnji razlog za izradu putovnice dolazio je od regulatora. Ovo je prvi tekst EU-a u kojem razlog dolazi od kupca.

I podrijetlo vaše robe trebalo bi biti u putovnici

Obveza navođenja podrijetla nalazi se u članku 28. stavku 4. istog prijedloga, u članku o dokazivanju prihvatljivosti. Drugi podstavak: „Ako je to potrebno za primjenu zahtjeva iz članka 73. stavka 2., gospodarski subjekti navode zemlju podrijetla robe od koje se sastoji njihova ponuda i, ako je primjenjivo, unose je u digitalnu putovnicu za proizvode te robe u skladu s Uredbom (EU) 2024/1781.”

Članak 73. stavak 2. mehanizam je europske preferencije. Javni naručitelj može zahtijevati da ponuđena roba potječe iz Unije, može dodijeliti dodatne bodove ili primijeniti fiktivno sniženje cijene ponudama s većim udjelom sadržaja iz Unije te može odbiti ponudu u kojoj roba iz Unije ili obuhvaćena roba vrijedi manje od 50 % njezine procijenjene vrijednosti. Članak 74. utvrđuje kako se podrijetlo određuje i za robu upućuje na Carinski zakonik Unije. Drugim riječima, putovnica se priprema za nošenje i poslovne, a ne samo okolišne činjenice.

Članak 28. stavak 4. ima i zube. Ako gospodarski subjekt bez razumnog objašnjenja ne dostavi podatke o podrijetlu i time onemogući ili znatno oteža provjeru, subjekt ili njegova ponuda mogu biti isključeni iz postupka.

Za osam navedenih uredbi zeleni kriteriji prestaju biti stvar izbora naručitelja

Članak 54. onaj je u kojem stoji „moraju”. Kad javni naručitelj nabavlja proizvode, skupine proizvoda ili tehnologije obuhvaćene aktima iz Priloga VII., mora zahtijevati okolišna obilježja u specifikacijama, kriterijima za odabir ponude ili uvjetima izvršenja ugovora i mora ih izraziti razredima, razinama svojstava, pragovima ili zahtjevima održivosti utvrđenima u tim aktima. Prilog VII. navodi osam uredbi. Prvih pet:

• Uredba (EU) 2024/3110, Uredba o građevnim proizvodima
• Uredba (EU) 2024/1781, ESPR, iz koje potječe digitalna putovnica proizvoda
• Uredba (EU) 2023/1542 o baterijama i otpadnim baterijama
• Uredba (EU) 2025/40 o ambalaži i ambalažnom otpadu
• Uredba (EU) 2024/1735, Akt o industriji s nultom neto stopom emisija

Slijede dvije uredbe o CO₂ za teška vozila te za automobile i kombije i uredba o označivanju guma. Građevni proizvodi prvi su na tom popisu, što je važno jer su javni radovi ono što javni naručitelji najviše kupuju. Članak 54. stavak 2. dopušta Komisiji da točna obilježja utvrdi delegiranim aktom, a takav delegirani akt još ne postoji. Članak 54. stavak 3. dopušta naručitelju da obveznu primjenu zaobiđe u dva uska slučaja: kad postoji samo jedan mogući dobavljač bez razumne zamjene ili kad bi trošak bio nerazmjeran uz tehničku nekompatibilnost.

Za proizvođača je praktično tumačenje kratko. Razredi svojstava koji proizađu iz delegiranog akta ESPR-a za vaš sektor ne bi više bili samo uvjet za stavljanje robe na tržište. Postali bi rječnik natječaja.

Vlastiti članak ESPR-a o javnoj nabavi izdvaja se iz ESPR-a

Članak 147. stavak 1. prijedloga mijenja Uredbu (EU) 2024/1781: „Članak 65. briše se; u članku 74. stavku 3. briše se točka (b).” Upućivanja na te dvije odredbe tada bi se tumačila kao upućivanja na članak 54. i članak 26. stavak 1. točku (a) nove uredbe.

Isti članak to čini i s još četiri instrumenta: člankom 85. Uredbe o baterijama, člankom 83. Uredbe o građevnim proizvodima, člankom 63. uredbe o ambalaži te člankom 25. stavcima 4. i 5. Akta o industriji s nultom neto stopom emisija. Komisija kao razlog navodi da je pet sektorskih instrumenata razvilo vlastite, zasebne ovlasti za propisivanje zahtjeva zelene javne nabave i da je rezultat nekoordiniran.

Ako pomno pratite jednu uredbu jer uređuje vaše proizvode, to je dio koji treba uočiti. Pravila o javnoj nabavi vezana uz nju preselila bi se u drugi akt, a upućivanje koje ste spremili pokazivalo bi na izbrisani članak.

Datuma nema, a prijedlog se ni ne pretvara da ga ima

Članak 149. kaže da bi uredba stupila na snagu dvadeseti dan od objave u Službenom listu, a primjenjivala bi se od datuma dvije godine nakon toga. U objavljenom tekstu taj je datum još uputa u uglatim zagradama Uredu za publikacije, jer stupanja na snagu nije bilo i još ga se ne može planirati.

Predmet je na početku redovnog zakonodavnog postupka. Vijeće ga je 10. rujna 2026. zavelo kao dokument 12969/26. U Parlamentu je postupak 2026/0265(COD) u pripremnoj fazi, a nadležni odbor i izvjestitelj vode se kao neodređeni. Parlament i Vijeće mogu promijeniti bilo koji dio teksta citiranog u ovom članku, i to obično i čine.

Vrijedi znati još jedno ograničenje, jer ono odlučuje hoće li vas išta od ovoga uopće dotaknuti. Uredba bi se primjenjivala iznad pragova EU-a iz članka 2.: 140 000 EUR za robu i usluge koje nabavljaju tijela središnje državne vlasti, 216 000 EUR za naručitelje na nižim razinama, 432 000 EUR u sektorskoj nabavi, 750 000 EUR za društvene, zdravstvene i obrazovne usluge te 5 404 000 EUR za radove i koncesije. Ispod tih vrijednosti vrijede nacionalna pravila o javnoj nabavi, u Hrvatskoj dakle hrvatska.

Što vrijedi učiniti dok je ovo još prijedlog

Ne mnogo. Dvije stvari, međutim, ne koštaju gotovo ništa i bit će korisne što god se s ovim tekstom dogodilo.

Prva je znati jesu li vaši proizvodi obuhvaćeni nekim od akata iz Priloga VII. Građevni proizvodi, baterije, ambalaža i tehnologije s nultom neto stopom emisija navedeni su izravno. Za sve ostalo put vodi kroz ESPR i njegove delegirane akte, a datume i promjene pratimo u našem regulatornom dnevniku promjena.

Druga je provjeriti mogu li vaši podaci o proizvodima doista na zahtjev proizvesti izjavu. Članak 92. traži izjavu o sukladnosti dostavljenu putem putovnice. Tvrtka koja izjave čuva kao PDF-ove na dijeljenom disku danas sasvim uredno ispunjava propise o proizvodima, a ipak bi pred sobom imala mjesec dana posla onog dana kad naručitelj postavi pitanje u ovom obliku.

Javna nabava čini oko 15 % bruto domaćeg proizvoda EU-a, prema obrazloženju priloženom uz ovaj prijedlog. Tolik je kupac koji je upravo dobio razlog da pita za putovnicu. Još nije pitao. Ako isporučujete građevne proizvode ili bilo koju drugu skupinu iz Priloga VII., najjeftiniji trenutak da podatke dovedete u red je prije nego što pita. Hrvatska je, usput, kazne za nedostupnu digitalnu putovnicu građevnog proizvoda već upisala u Zakon o građevnim proizvodima (NN 48/2026).