Provodi li članak 13. isti sustav koji vam ga je objasnio?

„Naš dobavljač PLM-a kaže da će on to riješiti.”

To čujemo u većini prvih razgovora i nije nerazumno u to vjerovati. Putovnica proizvoda su podaci o proizvodu. Vaš PLM, PIM ili ERP već drži podatke o proizvodu. Korak od jednog do drugog izgleda malen.

Šestog i sedmog rujna 2026. to smo provjerili. Pedesetak dobavljača u tri kategorije softvera, čitanih prema njihovim vlastitim objavljenim stranicama, a ne prema onome što mi o njima mislimo. Osam pitanja po stranici. Spominje li ESPR. Spominje li Uredbu (EU) 2024/1781. Navodi li članak. Navodi li normu CEN/CENELEC. Spominje li GS1 Digital Link. Spominje li registar EU-a. Obvezuje li se na razinu granularnosti. Spominje li eIDAS ili kvalificirani elektronički pečat.

Iz toga je ispalo nešto što nismo tražili, a pokazalo se korisnijim od onoga što jesmo.

Točnost i mogućnosti idu u suprotnim smjerovima

Krenimo od onoga što se stvarno isporučuje.

U PLM-u dva dobavljača prodaju imenovani proizvod za putovnice. U PIM-u dva isporučuju vlastiti modul, a četiri preprodaju tuđi. U ERP-u – kod globalnih paketa, paketa za srednje tvrtke i svih regionalnih dobavljača koje smo našli na naših devet tržišta – broj je nula. Nijedan ERP dobavljač u pregledu ne prodaje DPP modul kao proizvod. Sve ostalo, u sve tri kategorije, su blogovi, e-knjige iza obrasca i webinari.

Stavite sad taj popis uz regulatorni sadržaj i vidjet ćete da se ne preklapaju.

Četiri pravno najpreciznije stranice u cijelom pregledu pripadaju dobavljačima koji uopće nemaju proizvod za putovnice. Jedna navodi članak 13. Uredbe (EU) 2024/1781 brojem i opisuje obvezu registracije koju on uvodi, u sklopljenom FAQ odjeljku na dnu stranice. Druga, objavljena 2. rujna, spominje registar EU-a i njegov početak rada 20. srpnja 2026., spominje 18. veljače 2027. i ispravno postavlja pitanje model, serija ili pojedinačni artikl kao još otvoreno. Obje vam zatim prodaju PIM.

U međuvremenu, dobavljač s najoštrijom proizvodnom obvezom u kategoriji dvaput spominje ESPR, a ne navodi nijedan članak, nijednu normu, registar ni pečat.

Za to postoji jednostavno komercijalno tumačenje, i vrijedi ga iznijeti kao tumačenje, a ne kao nalaz. Dobavljač koji nema što prodati može si priuštiti točnost. Točnost ga ništa ne košta, a donosi mu promet s tražilica. Dobavljač koji ima što prodati svaki datum koji objavi nasljeđuje kao obvezu podrške. Jedna stranica proizvoda u pregledu to i kaže u vlastitoj izjavi o odricanju odgovornosti: opće informacije, ne pravni ni regulatorni savjet, zahtjevi i datumi podložni promjenama.

Zato pitanje za vašeg dobavljača nije zna li on za putovnicu. Nekoliko njih očito zna, i to detaljno. Pitanje je je li sustav koji vam je objasnio članak 13. isti onaj sustav koji članak 13. i provodi.

Tri dobavljača sami odgovaraju na to pitanje

Najjači dokaz ovdje nije naš. Njihov je, njihovim riječima, na njihovim stranicama.

Jedan PIM dobavljač to piše u opisu vlastitog modula. Modul podatke za putovnicu stavlja na raspolaganje sustavima nizvodno, „uključujući pružatelja usluga DPP-a kojeg odabere gospodarski subjekt”, a zatim, u istom dahu: „[proizvod] sam po sebi nije pružatelj usluga DPP-a; on vaše upravljane DPP podatke stavlja na raspolaganje kako bi ih mogao preuzeti bilo koji akreditirani pružatelj.” Dodaje da je stranica putovnice smještena izvana i da modul pohranjuje njezinu adresu. Pročitajte to dvaput. Ispravno koristi rječnik same uredbe, imenuje ulogu koju ne obavlja, a uredbu nigdje ne imenuje.

Turski ERP dobavljač objavio je u kolovozu 2026. ono što je, s velikom razlikom, regulatorno najpismenija ERP stranica u pregledu. Njezin vlastiti FAQ pita izrađuje li ERP putovnicu sam. Odgovor je da podatkovni model skupine proizvoda, dokazna dokumentacija te infrastruktura za pristup i objavu „moraju biti izgrađeni zasebno”.

A u ožujku 2025. jedan je ERP dobavljač na vlastitom forumu zajednice odgovorio kupcu koji je tražio upravo to: „Počeli smo to razmatrati, ali nije na trenutačnom planu razvoja. Razlog je to što ne možemo pretpostaviti serijalizirane strukture, pa moramo razmisliti o sljedivosti do razine komponenti bez praćenja serijskih brojeva ili serija.”

Taj posljednji je najtrajniji dokaz u ovom tekstu, i vrijedi objasniti zašto. Marketinški tekst mijenja se za jedno popodne. Podatkovni model ne. Odbijanje je bilo arhitektonsko, kupac koji je pitao bio je proizvođač, a osamnaest mjeseci kasnije ništa se nije pomaknulo.

Tri stupca prazna u cijeloj kategoriji

Kad pedeset stranica pročitate na isti način, vidite rupe koje na jednoj stranici ne vidite.

Registar. Radi od 20. srpnja 2026. Spominje se na četiri od pedesetak stranica, a svaka od te četiri pripada dobavljaču koji ne prodaje proizvod za putovnice. Oba PLM dobavljača koji isporučuju o njemu šute. Svi ERP dobavljači o njemu šute.

Pečat. Nijedna stranica u pregledu ne spominje eIDAS ni kvalificirani elektronički pečat. Registracija u registru uvjetovana je kvalificiranom vjerodajnicom, a to nije isto što i elektronički potpis; o tome smo detaljno pisali krajem kolovoza. Pedeset stranica dobavljača, sedam tjedana nakon otvaranja registra, i nitko u ovoj kategoriji o tome nije napisao ni rečenicu.

Norme. Nijedna stranica ne navodi normu CEN/CENELEC EN 182xx ni CEN/TS 18272-1. Jedine norme koje se u kategoriji uopće spominju potječu iz industrijske automatizacije, plus GS1 Digital Link na tri stranice.

Još jedno, što me iznenadilo više od te tri. Na stotinjak stranica nijedan dobavljač u ovoj kategoriji ne navodi kupca za putovnice. Najbliže tome su studije slučaja u kojima jezik putovnice dolazi iz usta kupca, a ne dobavljača, i to kao nešto što kupac tek istražuje.

Granularnost je mjesto gdje granica postaje konkretna

Postoji li putovnica po modelu, po seriji ili po artiklu nije postavka u konfiguraciji. O tome ovisi što sustav mora pohranjivati, koliko putovnica nastaje iz jedne proizvodne linije i vrijedi li certifikat za cijeli model ili samo za seriju na kojoj je ispitan.

Točno jedan dobavljač u pregledu u opisu proizvoda obvezuje se na razinu, i to jedan od dvojice koji isporučuju. Putovnice izrađuje po dobavljaču, sastavnici, boji, veličini ili proizvodnoj seriji i naglas kaže operativnu posljedicu: certifikati se provjeravaju serija po serija, a ne pretpostavljaju za cijeli model. To je stvarna inženjerska obveza, a ne marketinška fraza, i zaslužuje odgovor, a ne ignoriranje.

Upravo tu i šutnja tog dobavljača najviše boli. Izradit će putovnicu po boji i po seriji, a njegova stranica nigdje ne kaže tko ih registrira ni čime se pečate.

Svi ostali ili granularnost ispravno postave kao otvoreno pitanje i tu stanu, što je pošteno, ili je guraju prema razini kategorije, što je pogrešan smjer, ili ne kažu ništa.

Na našim tržištima ta kategorija jedva postoji

Vrijedi znati gdje su ti dobavljači zapravo prisutni. Na devet tržišta na kojima radimo njihova je korporativna prisutnost tanka i loše raspoređena. Poljska ih ima šest. Turska tri. Bugarska, Srbija, Kosovo, Grčka i Slovačka nemaju nijednog, a sofijski subjekt jedne globalne ERP grupe registriran je kao centar zajedničkih usluga, dakle back office, a ne prodaja ili isporuka.

Dva regionalna proizvoda koja smo našli, a koja išta isporučuju, nalaze se u Hrvatskoj i Poljskoj. Jednome od njih sadržaj o putovnici nije diran dvadesetak mjeseci, a na vlastitim stranicama ima dva međusobno proturječna datuma usklađivanja, tri odlomka jedan od drugoga.

Napomena o metodi, jer mijenja vrijednost prethodnog odlomka: riječ je o pretraživanju ograničenom na pojedine stranice u američkom indeksu, a ne o crawlanju. Podupire tvrdnju „nema pronađenog proizvoda ni najave za putovnice”. Ne podupire tvrdnju „ti dobavljači to nikad nisu spomenuli”.

Nužno, ali nedovoljno

Ništa od ovoga ne znači da je vaš PLM beskoristan za putovnicu. Naprotiv.

Svaki dobavljač u kategoriji počinje istom tvrdnjom, da već drži podatke, i u tome uglavnom ima pravo. Jedan ERP dobavljač procjenjuje da oko 70 % onoga što putovnica treba već stoji u njegovom glavnom sustavu podataka. To je poštena i korisna polovica priče, i ako radite s ozbiljnim PLM-om ili PIM-om, dalje ste od tvrtke koja ga nema.

Ono što kategorija, prema vlastitim objavljenim dokazima, ne radi jest druga polovica. Registrirati identifikator u registru EU-a. Zapečatiti ga vjerodajnicom koju registar prihvaća. Strukturirati polja prema usklađenoj normi. Odlučiti postoji li putovnica po modelu, po seriji ili po artiklu. I zatim sve to održavati čitljivim koliko god proizvod živi, a to je dulje od većine softverskih ugovora.

PLM i PIM su nužni, ali nisu dovoljni. To je granica kategorije, a ne kritika, i jedan PIM dobavljač već ju je pismeno povukao na vlastitoj web stranici.

Tri pitanja

Ako vam dobavljač kaže da će riješiti putovnicu, tri pitanja razlikuju izvor podataka od pružatelja usluge. Nijedno nije zamka i na sva tri postoje stvarni odgovori.

Prema kojem delegiranom aktu gradite? Za tekstil, namještaj, željezo i čelik ni građevinske materijale još nije donesen nijedan delegirani akt. Dobavljača koji odgovori čvrstim datumom usklađivanja treba pitati odakle mu taj datum.

Na kojoj razini granularnosti postoji putovnica: po modelu, po seriji ili po artiklu? Jedan dobavljač od pedeset na to se obvezuje u opisu proizvoda. Ako vam se proizvod razlikuje po boji, veličini ili proizvodnoj seriji, odgovor mijenja ono što morate izgraditi.

Tko registrira identifikator u registru EU-a i čime se on pečati? Ako je odgovor „podatke stavljamo na raspolaganje onome tko to radi”, to je dobar i pošten odgovor. To je ujedno i granica, a s druge strane te granice i dalje netko mora stajati.

Postavite ta tri pitanja i nama. Odgovorit ćemo tim redom i reći vam koji dijelovi još nisu riješeni.