Green Claims je na popisu za povlačenje. Zabrana ostaje.

Prijedlog direktive o zelenim tvrdnjama (Green Claims) nalazi se na popisu prijedloga u postupku koje Europska komisija namjerava povući. Komisija to namjerava učiniti u roku od šest mjeseci, što bi po našem izračunu bilo otprilike do početka svibnja 2027. Zabrana općih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš upućenih potrošačima i dalje vrijedi jer proizlazi iz drugog akta, koji je već donesen i primjenjuje se od 27. rujna 2026. Odnosi se i na hrvatske proizvođače tekstila, namještaja, građevnih proizvoda i čelika kad njihove tvrdnje dođu do potrošača.

Povlačenjem prijedloga otpala bi provjera prije uporabe koju je Green Claims predviđao. Prema važećim pravilima nitko vam unaprijed ne potvrđuje da je neka tvrdnja u redu, a dokaz morate imati u rukama onog dana kad ga nadzorno tijelo zatraži.

Povlačenje prijedloga Green Claims najavljeno je, ali još nije provedeno

Prijedlog Green Claims, COM(2023) 166 final, 2023/0085(COD), nalazi se pod točkom 4. u Prilogu III. programa rada Europske komisije za 2027., COM(2026) 710 final, donesenog 4. studenoga 2026. U tom je prilogu navedeno 18 prijedloga u postupku, a u bilješci stoji da ih Komisija namjerava povući u roku od šest mjeseci. Po našem izračunu to znači otprilike do početka svibnja 2027.

U obrazloženju Komisija navodi da suzakonodavci tekst razmatraju više od tri godine, da pokušaji predsjedništva Vijeća tijekom 2025. nisu uspjeli i da je malo vjerojatno da će prijedlog u razumnom roku dobiti potporu Vijeća. O prijedlogu koji bi zamijenio taj tekst u obrazloženju nema ni riječi. Hoće li se dijelovi teksta vratiti u nekom drugom prijedlogu, zasad se ne zna.

Namjera još nije povlačenje. U terminologiji Europskog parlamenta za status postupaka prijedlog je „povučen” tek nakon što je povlačenje objavljeno u Službenom listu Europske unije. Naslovi s riječima poput „ukinuta” trče pred rudo.

Komisija je takvu namjeru već jednom objavila, 20. lipnja 2025., a trijalog zakazan za 23. lipnja 2025. otkazan je. Program rada za 2026., COM(2025) 870, ipak je prijedlog i dalje navodio među prijedlozima u postupku. Sada je namjera zapisana u donesenom dokumentu Komisije i ima rok. Kronologiju vodimo na stranici regulatorne promjene.

Povlačenjem prijedloga Green Claims otpala bi provjera prije uporabe

S prijedlogom Green Claims, koji je 4. studenoga 2026. uvršten na popis za povlačenje, otpala bi i provjera koju bi prije uporabe obavilo neovisno tijelo. Tekst od 22. ožujka 2023. tražio bi da se izričite tvrdnje o okolišu potkrijepe priznatim znanstvenim dokazima, uz uzimanje u obzir životnog ciklusa, te da ih akreditirano neovisno tijelo provjeri prije nego što se počnu upotrebljavati. Direktiva (EU) 2024/825 takvu provjeru ne sadržava.

Bez te provjere imali biste jedan postupak manje, ali vam nijedno neovisno tijelo ne bi reklo još prije tiskanja kataloga drži li tvrdnja vodu. Važeća pravila takav odgovor ne predviđaju: nijedno tijelo ne odobrava tvrdnje unaprijed.

Nadzor dolazi kad je proizvod već na tržištu, a provodi ga nacionalno tijelo za zaštitu potrošača. Procjena je li dokaz dovoljan ostaje na vama sve dok ga netko ne zatraži.

Direktiva 2024/825 ne može biti na popisu za povlačenje jer je već donesena

Direktiva (EU) 2024/825, poznata kao Direktiva o jačanju položaja potrošača, primjenjuje se od 27. rujna 2026. Popis iz Priloga III. programa rada za 2027. obuhvaća prijedloge u postupku, pa doneseni akt na njemu ne može biti i direktiva ostaje netaknuta.

Direktiva dodaje nove prakse na europsku crnu listu nepoštenih poslovnih praksi. Jedna od njih je opća tvrdnja o prihvatljivosti za okoliš („ekološki”, „zeleno”) kad trgovac ne može dokazati priznatu izvrsnu okolišnu učinkovitost. Detaljno smo obradili šest praksi povezanih sa zelenim tvrdnjama.

Prema našoj provjeri od 27. rujna 2026. direktiva je u hrvatsko pravo prenesena propisom objavljenim u Narodnim novinama 59/2026 od 9. lipnja 2026., a primjenjuje se od 27. rujna 2026.

Za sankcije postoji zajedničko pravilo EU-a. Prema članku 13. stavku 3. Direktive 2005/29/EZ, kad se kazne izriču na temelju članka 21. Uredbe (EU) 2017/2394, dakle u koordiniranom djelovanju protiv raširenih povreda, najviša novčana kazna mora iznositi najmanje 4 % godišnjeg prometa trgovca u dotičnoj državi članici ili državama članicama. Tih 4 % donja je granica propisanog maksimuma. Nije riječ o najmanjoj mogućoj kazni ni o postotku svjetskog prometa. Koliko će iznositi pojedina kazna, odlučuje se na nacionalnoj razini.

Direktiva obuhvaća i imena. Definicija tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš uključuje imena robnih marki, poduzeća i proizvoda, a Komisija u svojim pitanjima i odgovorima navodi da „eko” ili „zeleno” u imenu marke ili proizvoda može biti tvrdnja o prihvatljivosti za okoliš.

Odnosi li se zabrana općih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš na proizvođača koji prodaje preko trgovačkog lanca?

Direktiva (EU) 2024/825 uređuje odnose s potrošačima (B2C). Prema našem praktičnom tumačenju, i proizvođač koji prodaje preko trgovačkog lanca osjeća ta pravila od 27. rujna 2026.: očekujemo da će trgovac koji tvrdnju upućuje potrošaču podatke tražiti od proizvođača.

Europska komisija u neobvezujućim pitanjima i odgovorima navodi da korporativne internetske stranice s mješovitim sadržajem za potrošače i poslovne korisnike vjerojatno ulaze u područje primjene direktive ako se obraćaju potrošačima.

Iza konkretne tvrdnje stoje provjeren sastav, izmjeren udio recikliranog materijala, okolišni otisak te podaci o trajnosti i popravku. Takvi će podaci vjerojatno ući i u digitalnu putovnicu proizvoda prema ESPR-u: delegirani akt za tekstil očekuje se oko 2027., a zahtjevi za namještaj oko 2028. Tko te podatke složi zbog svojih tvrdnji, barem će dio njih imati spreman i za putovnicu.

No putovnica i registar EU-a ne provjeravaju je li tvrdnja točna, pa postojanje putovnice to ne dokazuje.

Što čuvati za svaku zelenu tvrdnju prije nego što nadležno tijelo zatraži dokaz

Zabrane dodane u Prilog I. Direktive 2005/29/EZ primjenjuju se od 27. rujna 2026., a nacionalno tijelo za zaštitu potrošača provodi ih nakon što je proizvod na tržištu. Zato za svaku tvrdnju vodite evidenciju u kojoj stoji:

• točna formulacija;
• mjesto na kojem se pojavljuje, uključujući naziv proizvoda i katalog;
• datum kad je upotrijebljena;
• dokument na kojem se temelji;
• ime odgovorne osobe u tvrtki.

Evo primjera izmišljenog za ovaj članak. „Ekološki madrac” opća je tvrdnja. „Presvlaka od 60 % recikliranog poliestera” konkretna je i može se provjeriti ako čuvate dokument za dotičnu seriju. No odnosi se samo na presvlaku, a ne na cijeli madrac. Predstavljanje tvrdnje o dijelu proizvoda kao tvrdnje o cijelom proizvodu još je jedna od zabranjenih praksi.

Datum je važan jer nadzor dolazi nakon stavljanja na tržište, a po našem će mišljenju biti bitno kojim ste podacima raspolagali na dan kad je tvrdnja upotrijebljena. Zato se na našoj platformi svaka promjena u putovnici upisuje u revizijski trag u koji se zapisi samo dodaju. Taj trag pokazuje što je i kada upisano, ali ne dokazuje da je tvrdnja točna. Istu disciplinu možete održavati i u običnoj tablici, pod uvjetom da stare retke ne mijenjate.

Ako nacionalno tijelo za zaštitu potrošača sutra zatraži dokaz za zelenu tvrdnju na vašem najprodavanijem proizvodu, koji ćete dokument poslati i koji datum on nosi?

Kako izgledaju uređeni podaci o proizvodu, možete vidjeti u demo putovnicama.

Izvori: COM(2026) 710 final, Prilog III., točka 4.; COM(2025) 870; COM(2023) 166 final; Direktiva (EU) 2024/825; Direktiva 2005/29/EZ, članak 13.; NN 59/2026.